{Moje rijeci}

moja slagalica

15.06.2008.

Gdje mi je majko Bistrik ?

 

( U znak sjecanja raje koja vise nisu s nama )

 


Onaj, kad smo se skupljali na zicari danima i nocima, sjedili, pricali, igrali kosarke, brali rezdelije, ljubili se... ( i to ne filmski, nego 'nako... Bistricki, iskreno... )


Onaj, sto je bio dovoljan za citav grad...


Gdje smo znali, navece u 1h cekati po 3 sata vruce kifle u ''Musinoj'' pekari... İli ujutru u 6h somune u ''Aisinoj''... Kad nam je cilj bio podijeliti zalogaj, dijeliti zivot...


Onaj Bistrik majko cija je jalija u pjesmama otpjevana... A pistolja nije imala...


Onaj Bistrik sto je ''ratio'' s Vratnikom samo u ljubavnim pricama... Ne damo mi vama nase djevojke ili suprotno...


Kad nam je najveci belaj bio ako nas cuvar sa zicare zaganja...

 


Kad smo se skupljali da slavimo, a ne da placemo...

 


U ratu majko izgubismo toliko raje... A valjda je bilo to normalnije... Granate padaju ne birajuci gdje, ne birajuci Bistrik... Pa pade tako granata 1993 godine i uze 7 zivota sa Bistrika... Nasu raju sto se skupljala i u ratu...


A sta je sad ? Ko nas sad bije majko ?



Sjetismo se prije par dana dva prijatelja... Nasi momci sa Terezije, nasa braca... Poginuse prije 5 godina na motoru... Nocima smo se skupljali, ruka u ruci, plakali, dijelili bol... To smo mi, raja sa Bistrika...


Pa nam ode mala Lela... Ubise je majko, kazu ''slucajno''... Sta ima veze kako... Ode Lela... A mi se opet nocima i danima skupljali, plakali, rame uz rame, palili cigaru na cigaru, sjecali se male Lele... Plakali i oni sto bijase jalija... Plakali majko svi skupa, svi ko jedan... Ko raja s Bistrika...


Pa ode sad Deniz... Bio je on majko Bistricka jalija, ali bio je nase dijete... Nasa raja... Ona nasmijana... A mi sad opet skupljeni, ruka u ruci, placemo... Dijelimo tugu, bol, gubitke... Mah to smo mi... Uvijek skupa...



Gdje mi majko Bistrik sa okupljanjima ispred pekare, pun smjeha ?

 



Ova moja nemli strana... Ovaj moj Bistrik...

 

Majko i srce mi nemli... İ ono tmurno zajedno sa Bistrikom...



Placemo skupa...

Bistrik i mi, raja sa Bistrika.

 

 

24.03.2008.

...

 

 

Kada bi suze

rijeci postale...

 

Da li bi te bolile,

kao dusu moju sto ranise...

 

 

19.03.2008.

Govor

 

 

 

Sjedio je na klupi

stranac taj,

sa sesirom u ruci

podigao pogled mracan...

 

Sapnuo je nebu !

 

Poslije hladnoce,

kada otopli,

cuje se govor smrznuti...

 

Ne brini oblace,

ne strahuj za nas,

ni tvoje suze kisne

zaustavit zivot nece...

 

Mi i mokrim ulicama

koracati znamo,

mi i mokri

koracamo...

 

 

30.01.2008.

Porodica...

 

Prosle 2 sedmice su mi bile prepune ispita... 10 ispita zaredom... A prije toga, 3 sedmice samo i samo ucenje... Ponekad sam vidjela svjetlo dana,jer sam morala do fax-a, a osim toga, jedini prijatelji za druzenje su mi bile knjige od 500 strana...

 

No,poenta nije to... Bila sam vise nego sigurna, da cu makar iz 2-3 ispita pasti... Medjutim, do sada,ponosno mogu reci, 8 polozenih ispita, a jos cekam 2 rezultata - iz kojih imam sanse da prodjem.

 

Da,super uspjeh itd... Ali, nije samo moje ucenje bitno...

 

Velika nada porodice i sigurnost u mene mi je dala ogromnu snagu. Bog Zna samo koliko su dova proucili meni za ispite... İ tako jako osjecam to, svaki put kad udjem na ispit, da prosto mislim da polazem vecinom zbog njihovih dova.

İ svaki put mi kazu '' Ti to mozes''. Ponosno,osjetim to... İ svaki put me to ponese, da mi snagu i volju da zaista i uspijem.

 

Majka... Jedno jutro nije mi se mogla javiti ni na telefon, tako je bolesna bila. İnfuziju primala, danima jela nije... Ali, tako bolesna je ustajala i molila Boga da mi olaksa ispite. 

 

Otac... Ah, znam gdje god ide da u sebi uci i moli Boga za mene,za ispite, da lude profe imaju ''milosti''...

 

Braco... Eh, on je posebna prica... Njegovo postojanje samo mi daje dovoljno snage. Kad mi kaze '' Nasloni se i osjetit' ces da sam uz tebe''.

 

Neki od nas traze smisao zivota... Neki me pitaju sta mi je bitno u zivotu...

 

Moj odgovor je kratak - porodica.

 

Znam dobro,ne bih uspjela do danas biti ovo sto jesam, da nije njih i njihove podrske. İ kada vidim koliko su radosni, osjetim im glas koji drhti od srece... Oblaci mi postaju prijatelji...

 

İmam jos ispita, planiram magistrat, ko zna... Mozda i doktorat :) Pa onda valja posao, pa udaja,pa djeca... İh, jos mnogo godina...

 

Tako da su mi oni jos jako potrebni. Ko mi ih ''pipne''... Za jednu losu rijec...

 

Palim i rezem sve ispred sebe za njih.

 

Ne zamjerite... Pozelila sam ih... :)

 

 

30.01.2008.

Novi selami...

 

Citam neke stvari,postove,diskusije, pricam sa nekim ljudima...

 

Pa se onda zapitah, ko daje pravo ljudima da drze predavanja na teme za koje nisu sposobni ? İli da upucuju na neke greske, a i sami prave mnogo vece ?..

 

Konkretno mislim na vjeru...

 

Ok, divno je ''doci tobe'' kad tad... Okrenuti se vjeri, pokajati se za neke stvari... Neki nisu krivi sto su kasno shvatili vaznost pojma vjera. Mozda nisu imali od koga nauciti... İ sve ja to opravdavam...

 

Ali isto tako,kada je u pitanju vjera... İmala sam srece, pa sam rodjena u porodici koja ima veliku tradiciju. E pa, i zato nisam ja kriva...

 

Shvatam ljude koji me ne poznaju pa mi drze ta predavanja... Ali,halo... Oni koji dobro znaju iz kakve sam porodice, a do jucer nisu znali za selam ili su mnogo manje bili u ''vjerskim vodama'' ... Pa mi dodju ''pripovjedati'' islam ovo islam ono... İ neke nove ''karafeke''... Oni koji pojam vjere sagledavaju u tome, da u svakoj recenici koriste MasaAllah, İnsaAllah...

 

Neka mi Bog ne upise u grijeh... Ali zaista nemogu slusati novotarije... Bog Zna da imam koga pitati, od koga slusati sve sto mi je potrebno. Bez ikakvog pretjerivanja...

 

Tako da... Vozdra djaci...

 

 

27.12.2007.

trazim jednu pahuljicu

 

Prekri me jedna pahuljica... Stopih se sa njom...

 

Tamo... Na zemlji svojoj,pustih se da padnem u snijeg... Postajem komad leda sto se ne topi... Nece od mene poteci ni kap vode,ostacu tu kao led,zauvijek.

 

Pogled mi se stopio sa nebom, oci otvorene a sanjam...

 

Oko mene bijeli papiri... Ne,ovaj put ih necu dotaci olovkom... Pisem pismo prstom po snijegu, pismo bez tacke... Bez kraja...

 

Da,sanjam otvorenih ociju... Taj snijeg... A pisem po bijelom papiru,olovkom...

 

Da,tvojom olovkom,jedino moje...

 

Dok pokusavah objasniti tezinu sto daljina stvara mojoj dusi... Svatih da je to jezik koji ne poznajem.

 

Kada me prekrila jedna pahuljica... Svatih da je lahko tebe zeljeti grade, da je lahko sanjati te kao sada... Svatih,da ono sto je tesko,ustvari je biti kod tebe,pa te onda napustiti.

 

Tako te napustih danas... İ tako te sanjam veceras... Gola pod ovim nebom,jer nema pahuljice da me prekrije.

 

 

18.10.2007.

opet...

 

Slozena slova mi se razbacase... Tu i tamo, pokoje ostalo u meni,uz mene, ali vecinom me napustise.

 

Niti sada ja njima pripadam, gdje i jesam, ne pripadam ni sama sebi. İ tako ostah ponovo sa praznim komadom papirica ispred sebe i gumicom.

 

Gumicom daljine sto na trenutke brise sve ono sto je moje. Ma ne... Ne iz srca, odatle ni sablja izbrisati nemoze,ali... Ostade sve sto volim tamo negdje pod nebom ispod kojeg gori tijelo moje. A sada izgaram za njim. Vec...

 

Kazem vec jer tek sinoc napustih nebo...

Tek sinoc ostavih se u bracinom zagrljaju...

Tek sinoc se ugledah u suznim majcinim ocima...

Tek sinoc mi otac drhtavim glasom rece ''sretno''...

 

A ja vec izgaram za svim tim... Vec zelim vratiti korak svoj u ulicu pored kuce.

 

A znam da dosta puta sam presla... Da ostalo je jos malo...

Pa da mi majka ne place vise zbog rastanka...

Jos malo...

 

12.10.2007.

Bajram Šerif Mubarek Olsun


Kako kazu, sve sto je lijepo kratko traje. Pa tako i Ramazan.

Bilo je lijepo ugostiti ovaj mjesec.
Bilo je lijepo uzivati u njegovim ljepotama.

Bice lijepo i iscekivati ponovo ovog Sultana.

A svakako... Bice lijepo i proslaviti u ljepotama Bajrama.

Svim pripadnicima islamske vjeroispovijesti, zelim ugodne bajramske dane uz dove Uzvišenom Bogu da nam ukabuli post. Podari mnogo srece, zdravlja, rahatluka, ljubavi, pa i dosta bajramluka i dobrih baklava :)

Bajram Serif Mubarek Olsun !

13.09.2007.

Ramazan


Kazu da je Sultan 12 mjeseci,
nagrada,
kljuc od Dzenneta,
vlasnik mnogih ljepota...
Postom poklon velike radosti,
utociste grijesnih,
vlasnik rahmeta,
magfireta,
selameta...

Pa...

Dobro nam dosao Sultan,
neka nam je mubarek Ramazan.

04.09.2007.

Legendi Saji

Vjecna legendo kako Sarajeva,tako i cijele BiH.

Da ti Allah podari lijepi Djennet, bas onako kako si i zasluzio na ovome svijetu.

Nemoguce je zaboraviti tolike pjesme...
Nacin interpretacije koji je pripadao samo tebi...
Tvoj osjecaj koji si prenosio kroz pjesme i melodije...

Nemoguce je zaboraviti tebe...

O, Safete Sajo Sarajlijo...

Neka ti je vjecni rahmet dusi !

11.07.2007.

Mom jednom jedinom...

Tebi...

 

Koji daje razlog da volim zivot...

Cije postojanje daje poseban smisao mom osmjehu...

Cije ruke brisu moje suze i smanjuju svaku moju bol...

Koji zagraljem mi daje svu snagu svijeta...

Koji je uvijek tu za mene...

 

Tebi, koji si bio i koji ce vjecno ostati moj jedini braco...

Moj najbolji prijatelj...

Moja najveca podrska...

Moj najveci ponos...

Moja snaga...

Moj pjesnik...

Moja inspiracija...

Moj ljubo...

 

Tebi, kojeg volim vise od svog zivota...

Oh,da...

Tako sebicno,bez stida,tako iskreno, od srca,zelim da uvijek budem uz tebe.

 

Sretan ti rodjendan jedino moje! 

 

Uvijek i zauvijek,

VOLİ TE tvoja seka kao niko na svijetu !

 

Hvala Bogu sto mi te dade!

Hvala tebi sto si uvijek uz mene!

Hvala ti sto postojis!

 

 

07.07.2007.

ljubav - version no.1

 

Ne uspjeh ti kaz'ti sto sam scela. A bila sam se zaljub'la u te,ko ona mala u Romea.

 

Al' jok, ode ti u dijasporu, pare gonjat. Hos poso', hos buducnost. Djes'  vidjeo da ti svabo da para bolan ne bio... Heee, a tolke ovce ostavi iza sebe, ko ce se brinut' o njima, ha ?

 

Jazuk sto prodade 'nolka pilad, ja bi ih eto pazila...

 

Ah,dzuvegija moj, sta ces ti medju razgolicenim zenama. Nejma ti tamo ko nasih, a ja te cekam. Novu jameniju sam spremila i sanduk.Ti kazes, hos zaradit za mene, da bolje zivimo. Ma ne treba meni to. Eto, i kozu sam kupila, sace od mlijeka bit jos para.  

 

A i mater te ceka vala...

 

Haj ti nazad,kani se vlaskih zemalja. Da vidis... i sarulja se otelila.

 

Ama, dodji vise, srce mi iskoci za tobom.

 

 

26.06.2007.

Sjecanje...

26.06.1993 - 26.06.2007

 

Sjecanje na sedmero djece koja su poginula od granate na Bistriku prije 14 godina.

Allah rahmet eylesin!

 

'' Nikako ne smatraj mrtvima o­ne koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, o­ni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga '' ( Al - İmran 169. ajet )

 

Pa tako i ti braco.

İ ti zivis,samo sto si daleko od nas.

Zivis u meni,u svakom mom pokretu,svakim danom sve vise.

Kako tvoja mala seka raste, tako te jace veze srcu svom.

Jednim dijelom,na neki nacin,ja sam postala ti.

İ,ne... Ne recite da je on umro.

Ne ubijajte mene.

Jer on zivi u meni.

 

Neka je rahmet tvojoj dusi,a dragog Allaha molim da se sretnemo u Dzennetu.

 

İ, ne brini sehidu moj...

Braco i ja se pazimo onako kako bi ti to volio.

 

 

10.06.2007.

jucer,danas,sutra...

 

Pokloni mi tvoje sutra...

 

Da napravim od njega svoje danas...

 

Fali mi...

Fali mi dan,danas.

Fali mi i jucer...

 

 Neznas ti kako je kad zivis a ipak imas prazninu jedan cijeli period.

 

İli ipak,zadrzi za sebe svoje sutra.

 

Meni on fali cetrnaest godina,nedostajeti ce mi i ostatak zivota.

 

Tesko da mi ko moze pokloniti... 


Stariji postovi


web stats script
BROJAČ POSJETA
Trenutno online