{Moje rijeci}

moja slagalica

30.05.2007.

par fotki...

 

 

İ ostali ljubitelji neba i ljepote nebeskih boja :) Prije dvije noci slikano...

 

 

 

 

 

 

25.05.2007.

moj prvacic :)

Jesam li vam rekla... Nisam...

 

Ma imam najveci ponos na svijetu :)

 

İmam jednog jedinog bracu, koji je uvijek bio moj ponos. Moja podrska, moja snaga... Kad je najteze, sa par rijeci znao me ''dignuti na noge''.

 

A sad... Dobio je novi posao ( kao sto vec neki od vas znaju :) ) i vjerovatno cete mi se smijati ali... Ja imam osjecaj isto kao da sam svog malog bracu prvacica poslala u skolu :)) Znam, nema smisla ali, tako se osjecam. Smijem se sama sebi, hodam kao da sam s Marsa pala, nepovezano pricam s ljudima, ushicena,sretna... Ponosna :)

 

Hvala ti Boze na svemu!

Hvala roditeljima sto mi dadose bracu! :)

Hvala braci jednostavno sto postoji!

 

Eto... :)

ps. Braco je stariji od mene 8 godina :)))

 

Love you ;)

09.05.2007.

Kako god okrenem...

Stranac sam.

 

Ali nisam bas trazila osjecaj, da budem stranac sopstvenom rodjendanu.

 

 

08.05.2007.

Senilna

 

Za vikend sam bila na jednom kracem putu sa prijateljima koji su ljubitelji fotografije, a neki od njih su i profesionalni fotografi. Nismo spavali subotu navecer nikako, ujutru od 5h bili na nogama, letali tamo-vamo citav dan da ''ufatimo'' koju kompoziciju za fotku. Ali i pored nespavanja i umora, meni je bilo fenomenalno. Makar nakratko sam uzivala iako sam daleko od Sarajeva. Eh sad... Nije to ono sto hocu da vam kazem.

 

U toj grupi je bilo raje koju znam vrlo dobro, medjutim bilo je 10'tak osoba koje sam tek upoznala. Svi su oni ''na svom mjestu'' ljudi, super se slagali, ali... nisam im zapamtila imena tokom upoznavanja. Pa sam tako cijelo vrijeme izbjegavala da bilo koga od tih ''novih'' zovem, vec ono... Ako mi je u blizini pricamo. Ali kakav sam ja peh, meni su svi ime zapamtili. Pa me onda bilo i stid da ih ponovo pitam,nema smisla... Al' sam ga i ja baksuz.... Jos im moje ime strano,komplikovano malo, al jok... Svi zapamtili.

 

Eh,u cemu je problem ?!

 

U tome, da su svi oni trazili da im na e-mail posaljem slike gdje su oni. Hocu ja,poslat' cu... Ali neznam koja slika kojem mailu treba... Bog zna kome cu ja koju sliku poslat'...

 

Sljedeci put zapisujem imena...

28.04.2007.

Jutro

 

Jutro... Tako mirno. Prozor mi otvoren pa cujem cvrkut ptica. Jedino one kvare,odnosno uljepsavaju trenutnu tisinu. Tu sam i ja negdje u toj tisini... Mozda malo zagubljena u nekom cosku, ali s vremena na vrijeme se pojavim. Tek tako da pravim drustvo pticama.

 

 

Ovdje gdje i jesam,cesto me znaju zvati nepisanim nadimkom ''stranac''. Pa i jesam stranac. Gdje god da sam sem rodnog grada.Pa mi jednom prilikom rekose...

 

 

'' Hej, stranac... Ali i ti znas cejfit'. Pa cak i kad kahvi secer dodajes, vidi se da cejfis. Kako tako u sitnici nalazis to... nesto... Ti, strance. ''

 

 

Ama, neznate vi Bosanski cejf... Rekoh im ja.

Pa zasto da vam objasnjavam,pustite me da makar cejf svoj imam ovdje, iako sam stranac.

 

 

İ tako... uzivam sada u ovoj jutarnjoj tisini. Mislim da nece biti nesto posebno suncan dan,zato je sada lijep.

 

 

Slucajno sam se probudila prije sahatak,pa odoh sad opet malo sanjat... :)

 

Lijepo vam jutro zelim,mozda ne ovako tiho, ali neka vam bude lijepo. :)

 

 

25.04.2007.

sabur suzo,sabur

 

Sutra su mi trebali doci gosti, meni jako bitni, meni najdrazi...

 

Ma ne... Nije nikakva neprezaljena ljubav, nemam ja toga. Nemam kad  s tim glavu zamarat, nit' imam prostora u srcu za to.

 

Trebao mi je doci neko... Neko ko zauzima cijelo srce. Ali nece...

 

Mrzim planove planirane neplanski...

Ma nisu ni gosti krivi, jednostavno nije moglo.

 

 

18.04.2007.

svijet

Mjesta lijepa sto ja bijah
vi vidjeli niste .

 

Sjena mi bijase,
sto vase oci samo taknu i prodje .
U uzdasima sam nosila
ulicne strahote ...

 

Jedan brod ruke bi mi donio
oluja iz daleka ponovo odnijela.

 

Sta smo mi sada ?
Tekuci sto ide vremenu
umorne zvijezde ,
sto oci zatvarase rupama .

 

U praznini kao same zvijezde,
bol vucemo i u sebe se zakopavamo .
Nakon vremena postat cemo
rusevina jedna potonule ljubavi.

 

U svojim morima tiho cemo
udaviti se...
Od nas ostati nista nece !
Mozda neko pismo,slika,par ispisanih redova
i ova moja izmucena pjesma .

 

Sta ce ostati od nasih
izgorijelih dana ?
Mi cujemo glasove daljine
sto nas zovu ...

 

Mjesta lijepa sto vi bijaste
ja vidjeti necu !

 

 

Ah,da... odoh ponovo na ispit,sretno mi :))

 

 

 

 

 

11.04.2007.

...

 

 

Pa mi nekad kazu, ne budi zlopamtilo, oprosti, zaboravi, ostavi sve u proslosti, nisu svi isti. Bice tebi lakse, zaboravi...

 

A ne, ne... Gdje da ostavim ?! Uzeli mi dio mene, pa zar sebe da ostavim u proslosti ?! Neka, hvala.

 

Samo... Dali su mi razlog da ne zaboravim, dali su mi snagu, oruzje... Dali mi ogroman ponos. A nisu ni svjesni.

 

Ostao mi je drugi dio mene. On, jedan jedini.Kojeg cuvam samo tako, da mu niko nista nemoze. Koji popunjava i tu prazninu. Koji me odrzava.

 

A sad...

Odoh na ispit, pa mi zazelite srecu. :)

 

 

22.03.2007.

Prodje noc,ali kako

 

Dobro... Ne moram govoriti da mi se sinoc nije ni spavalo. Nije to moj krevet, nema mi narandzeste deke, nema mi majce koju sam '' iznajmila '' od brace, nema smokija... Najbitnije nema bracine ruke navecer.

 

Pa sam se budila svako pola sata,pokusavajuci ugledati krugove raznih boja sto se nalaze na bracinom krevetu...

 

No,da se jos malo pozalim... Pored svega toga,kad sam napokon uspjela zaspati negdje oko 5h probudi me komarac. Eh,samo mi je on falio. Dok sam se ja probudila vec me ujeo,a ja alergicna na ujed komarca. Pa mi ruka otekla ko da me neko cekicem opalio. Skocim, upalim svjetlo kad on na zidu. Pokusam i ja njega spucat,al malo sutra... Sjedem jos tako malo, zapalim cigaru, ubijem otrov komarca da me manje cese ruka i opet legnem. Samo sto sam ja legla, on je meni oko glave. Skocim opet,opet svjetlo,opet sjednem, njega nema... İ tako sve dok nije svanulo, kad sam morala i krenuti na fax.

 

Eh, kako mi se zove selo ? Veselo.

 

 

 

Veselo i vama bilo dragi moji,samo ne ko meni :)

21.03.2007.

ponovo

İ gdje sad... Ko riba na suhom sam.

 

Tamam se opet naviknem na Sarajevo,na svoj zivot, na svoje mjesto koje mi pripada kojem ja pripadam... Na svoju narandzastu deku, na jutarnji somun, na kafu s Mijom svaku noc... Ma nema razloga da nabrajam, ne bi stalo u jedan post.

 

Porodicu,bracu ne spominjem namjerno... Od njih se nikad i ne odviknem. A kolko mi fale... E to cak ni objasnit nemogu.

 

İ sada opet negdje gdje ne pripadam. Gdje me cak zovu drugim imenom, gdje nisam ono sto ustvari jesam. Gdje ni jedan cosak ne osjecam svojim.  Pa mi kazu izdrzi... Sta oni znaju kad to govore... Ko ce znati da me cak i ne bole usne sto grizem da ne zaplacem... Pa me i ovo nesto duse boli. Tek ovako vidim kako je zaljubljenim kad ih srce pece. Kad ono boli, da se izdrzat nemoze.

 

Jer ja sam zaljubljena u sve to tamo gdje pripadam.

13.03.2007.

S (p)osvetom

Ovo pisem za svoju jedinu Miu jer me ruzila da nista ne pisem na blogu u zadnje vrijeme. A vi cete mi moji dragi blogerasi oprostit, kad sam u Sarajevu zaista mi nije drag konfljuter. Ali eto... nemogu a da joj ne ispunim zelju.

Pa eto,dosta za sada, posto ode spavat Mia pa prije nego sto zaspe nek moze procitat da me i sutra ne ruzi :)


Ljubim vas sve 

19.02.2007.

ja samo...

... da se javim ali ovaj put iz Sarajeva :))

 

Tako da se razumijemo, nedostatak postova je posljedica nedostatka vremena prouzrokovana jedinim krivcem zvanim Sarajevo :))

 

Sve vas pozdravljam :)

10.02.2007.

nekad je dovoljna rijec

 

Poznato vam je ono... kad potonu sve ladje, pa vise ne vjerujete ni sebi da mozete uspjeti, jednostavno dignete ruke od svega,kad se bojite mogucnosti da iznevjerite one koji vjeruju u vas...

 

U jednoj takvoj noci,on meni samo rece...

 

'' Sta god da bilo,samo se nasloni i osjetit ces da sam tu ''

 

... i sva snaga svijeta postade moja, sve nade se stvorise na putu mi, rukama obgrlila sam vrijeme sigurna u sebe da cu ga iskoristit sto bolje mogu.

 

Njega,samo njega jednog imam, koji sada u daljinama mozda spava tiho, s vremena na vrijeme budeci se trazi moju ruku pored sebe. İako me nema pored njega, vjetru ovog grada gdje jesam, dala sam u emanet, da mu svaku noc preda poljubac sto mu saljem. Slucajno da ga neki list probudi i povrijedi... zapalit cu svo drvece svijeta.

 

 

05.02.2007.

E,ovdje ja samo presutim...

 

Velik Ti si Ya Rabb !

 

 

www.youtube.com/watch_fullscreen

 

 

 

 


Noviji postovi | Stariji postovi


web stats script
BROJAČ POSJETA
Trenutno online